Home

Bobina torta


Pita Bobe Gordanu

- Oš mi napravit tortu nevisti za rođendan?

- Narafski.

- Ali manju. Bićemo samo nas tri, četri, pa svakome po fetu.

- Dobro, manju ćemo.

- Al, znaš… nevista mi je, kako se ono reče, božemeprosti, vegetarijanka.

- Oš onda da bude skroz bez mesa?

- Ma glavno da bude zdrava, znaš ono kako neki oće zdravo.

- Aaaa, znači ništa cukar, mliko, gluten?

- E, to! Al sa mačkom!

- Pa il nisi rekla da je vegetarijanka?!

- Ma je… al voli mačke. I meni je to pinku čudno.

- Snaćemo se, aj.

- Negoo… koliko će me koštat?

- A koštat će Bobe, koštat će.



Skradinska torta


     Šta se torte tiče, svašta bi se moglo napričat… al idemo po redu.
Jedno jutro, malo ranije, uputili se mi u Vodice do mojih. Izili ručak, popili dvi čaše crnog i biž doma. Litnja žega upekla, zvidan tuče kroz prozore, klimu nemamo, idemo autoputem, računam bit će friškije ako smo brži.
     Citroen taman uvatija priko sto, skoro sto deset… kad vikne ona, skreni za Skradin, skreni za Skradin! Srića, kočnice još rade, pa sam uspija poslušat bez razmišljanja. 

     Štaš sad u Skradinu, molinte? 
     Moramo, moramo, skroz sam zaboravila, govori ona i gleda kroz prozor prema Skradinskom polju, cila u panici, ka da negdi gori (svaka sličnost s „nakazama“ i „ćaća mi se doli guši“ je potpuno bezvezna i ovde vam ne triba).
     Moramo do babe Olive, lako je za pronać, vidit ćeš, govori ona.
Stotinjak metara od crkve, isprid kamenog kućerka, na drvenim zelenim stolicama, prikriženih ruku side dvi babe sa crnim šudarima na glavama i veštama do poda. Obedvi drže mobitele, ali ne izgleda baš da znaju šta bi s njima. Ona starija je Oliva. Skoro sto godina, majkemi. Odakle nju Gordana zna, nemam pojma, al izljubile su se ka rod rođeni.

     Sili smo na neku gajbu kraj njih, pričali malo o vrućini, malo o turistima. Baba iz dubokog džepa kecelje vadi škartočić iz kojeg viri bočica nečega. Onda šapne nešto Gordani da ova druga do nje ne čuje. 
Pozdravili se, opet se njih dvi izljubile, ukrcamo se u Citroena i lagano put doma. 

     Pitam je u autu da šta joj je ono baba dala. Kaže to je tajni sastojak za dodat u Skradinsku tortu. 
E, dobro, tajni, al sami smo u autu, moš mi valjda reć šta je. 
Da ne može, jer da ja svašta onda pišem, pa ću odat tajnu. 

    Dobro, a šta ti je šapnila? Ma to mi još manje smi reć, jer to je tek tajna. 
Olivi je tako njezina baba rekla tajni dodatak za recept, pa ga je ona čuvala i čuvala, a kako bidna nema ni ćeri ni unuke ni praunuke, onda nije imala kome ni prinit tajnu, a šteta je, govori, da propadne…
Došli smo doma, sutradan je napravila tortu za neku narudžbu. Proba sam ono malo šta uvik bude viška i, mogu vam reć da zlata vridi taj Olivin tajni sastojak.

     Uglavnom… naravno da sam uspija izmoljakat da i meni šapne o čemu se radi, pa vam ga sad radosno predstavljam. To je...


C-3 Puff


Prije svakog teksta recepta, ide ona obavezna preambula: „Ma ovo ti je  najjednostavniji kolač na svitu!“  

Nakon toga… za svakog normalnog konzumenta kolača - slijedi horor  gomilanja materijala, miksanja, pečenja, zatrpane kužine hrpom tećica,  jaja, brašna, rastopljene čokolade, beštimanja, pivanja, plesanja,  kompliciranih izraza i nerazumljivih radnji.

A koji je tajni sastojak fizičkog i metafizičkog uživanja u finalnom  uratku?  

Tajna je da se makneš i strpljivo čekaš kraj! U međuvremenu se, ka slučajno, prošunjaš kroz kužinu pa obližeš metlice  miksera i terine s kremama.  

Tako je bilo i s ovih 2 i po kila biskvita od bjelanjaka i oraha,  čokoladnog ganaša, vanilija kreme, jagoda i malina…  Ima tu još nekih misterija koje Gordana ne želi odat, a koji ovu tortu  čine posebnom toliko da su svojedobno za svoje vinčanje bili naručili  Han Solo i princeza Leia, a navodno su zbog nje nakratko i prikinuti  ratovi.  

Zbog torte „C-3 Puff“

Na slikama nije ta iz Ratova zvijezda, nego ona koju je Ivanka uzela za  rođendan sinu. Kažu da su guštali. 



 

Čiskejkuša, Ferreruša i Pivkuša


Tanji i Đordani su bili rođendani
I zovu: „Aj napravi nam dvi torte“.
Onda Gooda sidne pa kaže: „Čekaj! Jel atom ima proton, neutron, elektron?“
„E, i?“ kažem ja.
„A jes ti meni bija priča“, nastavlja Gooda, „kako za uvjeravanje ima tri načina – etos, patos i logos?“
„Ajme meni, di si ti sad odlutala?“
„Jel postoje – teza, antiteza i sinteza? Početak, sredina i kraj? Jel psiha ima – id, ego i superego?“
„Draga, ovo je otišlo predaleko…“
„Pa dalje imamo – kopno, more, zrak, onda imamo – duljinu, širinu, visinu. Sve po tri, jel vidiš?“
„Vidim, al ne razumim“
„Onda one još važnije tri stvari za Đordanu i Tanju - liberté, égalité, fraternité. Opet tri. Pa - zlato, srebro, bronza…
ili njihovim rječnikom - prvenstvo, kup, superkup…“
„Oš li prestat? Izvrnit ću se. Kakve veze to ima sad?“
„Pa nemoš njima odnit dvi torte! Mora bit tri. Na primjer - Čiskejkuša, Ferreruša i Pivkuša!“
„Aaaaaa, to. Okej, okej, jasno mi je.“

Kažu da su guštali. 



 
home